NADA LANDEKA - PJESME I PRIČE
četvrtak, 03.03.2011.
TITRAJ DUŠE
|
Znam da sam nekad davno čini mi se na samom početku moje mladosti zapisivala sve svoje želje i sve nedoživljene ludosti. I gle čuda! Iako si se stvorio ne znam ni sama kako, niti od kuda, upravo si tako izgledao, kao da si iz knjige izašao. Sve je bilo kao na papiru. Pogled, dodir ruke i drhtaj duše koja je u trenu zatreperila, dok ja nisam znala što bih od muke. Pokušala sam se zavarati, ignorirati sve što mi se dogodilo, samu sebe prevariti i poreći da si mi srce osvojio. A svima oko nas bilo je sasvim jasno da si ti ona polovica za koju sam mislila da je već prekasno i da te nikad neću susresti. I što reći! Zaljubila sam se u tebe, jednostavno ti pružila ruku, stisnula tvoju šaku prepustivši cijelu sebe tebi, mojem junaku. |
- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
LJUBAV IZ 20. STOLJEĆA
Upoznala ga je jednom, |
- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SRCE......
|
Danas me primilo pisanje….. Prsti sami lete po tipkovnici….. Sjećanja naviru….. Razmišljanja…. Pitanja…… Osjećaji su napunili grudi… Srce je puno… treperi… Bože, hoće li izdržati moje srce sve ovo? Hoće… nitko nije umro od tuge osim Hasanaginice čije je srce prepuklo….. Ljudsko srce je najčudesnija stvar na svijetu…. Sve može podnijeti….. I kad majka ostane bez najmilijeg čeda…. I kad žena izgubi muškarca kojeg obožava……. I kad muškarac nema više obožavanu ženu….. Srce istrpi i gomilu uvreda…. Strahove… uspone i padove…..Financijske gubitke…. Poniženja, uvrede….. Puno je ožiljaka a što više ožiljaka ima to je snažnije i toplije…. Nekad se uvuče i zima u ljudsko srce…. Načeto vjetrovima i olujama počne sumnjati u ljudsku dobrotu i ne vidi svu ovu ljepotu oko nas…. Zatvori ponekad svoja vrata i za dobre ljude…. Nekad je takvom ranjenom srcu potrebno više puta pokucati jer ako je trenutno zaključano to ne znači da je zaključano vječno….. Svaka vrata se daju otvoriti samo treba pronaći pravi ključ…. Kad jednom uđeš u takvo srce… kad se u njemu zauvijek nastaniš…. Shvatićeš da upravo u tom ranjenom srcu ima još više nježnosti i topline nego u onom koje nikada nije pretrpjelo niti jednu ranu… koje je bez ožiljka… to zato jer kad je neko vrijeme zaključano…. U njemu se gomilaju osjećaji i toplina…. Zato kad jednom nađeš ključ koji otključava vrata koja vode do takvog srca… nemoj se prepasti jačine osjećaja…. Nemoj pobjeći…. Budi nagrađen strpljenjem koje si pokazao da dodješ do takvog srca i uživaj u beskrajno toploj i snažnoj ljubavi koje ranjeno srce čuva za onoga tko do njega dopre! |
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VOLJELA BIH......
|
Voljela bih kada bih mogla nešto napisati, a da tebe ne spomenem......I kad bih mogla popiti nektar zaborava, koji bi me odveo u neke nove zemlje......... voljela bih izrasti u stijenu...... čvrstu i nijemu.... imunu na slasne i strasne riječi...... i kada bih mogla onako kameno i ponosito kao planina, stajati kada bi me ti gledao..... voljela bih...... voljela bih...... kada bi postojalo nešto čime bih mogla potisnuti tebe negdje u dubinu svoga bića....u one najskrovitije kutke... koje poput kutije sa dragocjenim nakitom samo ponekad izvlačimo na površinu i divimo mu se..... i kada bih mogla biti hladna kao Sjeverno ledeno more..... čvrsta kao najveći ledenjak.... a opet istovremeno nježna kao lahor.... sve bih to voljela.... a najviše od svega.... voljela bih.... kada bi ti volio mene jednakom snagom kao i ja tebe.... pa da sve ove moje želje budu nepotrebne......font> |
- 17:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
TREBAM TE
|
Pod teretom života saginjem glavu. Gubim nadu, gubim snagu, ali još uvijek vjerujem u Tebe. Polako već šepam, postajkujem putem. Već dugo ne znam kamo ni kuda i sve sam nade u Tebe položila. Dala sam Ti svoju vjeru, dajem Ti svu svoju ljubav, dajem Ti i ovo malo slobodnog vremena što nam ovaj ludi život ostavlja. A Ti? Kad ćeš čuti moj glas? Zar je od gubitka snage postao tako tih da ne prodire dalje od okvira ovozemaljskog? Kako možeš biti daleko da ne čuješ, ne osjetiš, koliko Te trebam, a uvijek Si tu, u mom srcu? Molim Te, zaista Te molim, povedi me. Treba mi Tvoja ruka da me vodi kroz život, da me usmjeri kako ne bih poput rijeke krenula nekim krivim brzacima. Trebam Tvoj glas da me tješi u dugim danima, besanim noćima. Trebam Te, silno Te trebam jer osjećam se tako sama. Molim Te, evo otvaram Ti širom svoja vrata i svoje srce, i dušu Ti svoju cijelu predajem udji, budi tu, uz mene, i samo mi podaj maleni znak svoje prisutnosti. Jednostavno samo jedno Te danas molim, osuši mi ovu suzu i navedi me da se nasmiješim. Molim Te! Hvala Ti! |
- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
JEDNOSTAVNA PJESMA
|
Što bih sad trebala reći? Ili bih trebala suze liti? Vrijeme glupost ne liječi niti može nekog opametiti. Uz sebe si imao ljiljan bijeli, nevin, mirisan, predivan cvijet srcem te ljubio, život ti dao a srušio si mu cijeli svijet. Ne voliš miris ljiljana ni boju njegovu bijelu, nevinu kroz šetnju šumom, u grmlju, ugledao si zmiju sakrivenu. Ona te svojim gibanjem zavela, otrovom zmijskim zatrovala ti tijelo, zbog čega sad mene maltretiraš kad je tvoje srce dobilo što je htjelo. Zmija je jedno čudesno biće umiljato se ovija oko tvog tijela, otrovom napuni cijelo tvoje žiće da bi dobila što bi htjela. A ti, bio si na dva puta, na raskrižju si sam odluku donio, krenuo kamo si želio i dobio što si zaslužio. Ljiljan i dalje cvijeta, mirisom svojim opija, ništa neće njegov miris pokvariti, njegova ljepota nije od ovoga svijeta. Zovu ga Rajskim cvijetom, označava čistoću i Raj, uporedio si mene sa zmijom zbog toga je sada zauvijek kraj. Ona i ja smo kamen i dragulj. Kamen kad pukne on se smrvi u njegovim rupama množe se crvi, dok dragulj kad smrviš svaki njegov dio vrijedi kao i najmanji njegov sitniš. Mene ne možeš otrovom dotući, ljiljan neće prestati mirisati niti kad padnu kiše, niti će dragulj prestati blistati ma koliko ga tukao i mrvio. Samo poneka školjka na dnu mora u sebi sadrži biser, i nije svakom dano da do dodje do bisera. To mogu samo odabrani. ako i nadje školjku u moru plavom mora najprije misliti glavom, jer ako nasilno školjku otvori ona se baš naprotiv, zauvijek zatvori. Biser ostaje vječno sakriven između algi i koralja, ljiljan samo kratko procvjeta al' miris ostaje dok god je i svijeta. A zmija, ona se ne može istrijebiti! I kad joj glavu zatučeš ona ponovo izraste zato ni ne može ništa vrijediti. Ti me ne možeš uvrijediti, niti poniziti ne možeš više, dok ovo tijelo diše tebe će zauvijek zaboraviti. Tebe nek zauvijek grije hladno tijelo otrovnice, podmukle i pokvarene zmije ona i ja nismo suparnice. Ne možeš uspoređivati ljiljan sa dračem niti čisto srce možeš probosti mačem. |
- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
MOJA ŠKRINJICA S BLAGOM
|
Imam jednu škrinjicu koju čuvam kao najveću dragocjenost. Kao što bankari imaju trezore, žene svoje nedodirljive torbice i novčanike, tako i ja imam tu svoju škrinjicu koja je za mene najveće blago. U nju sam zaključala svoje prošle ljubavi, predivne tople poljupce, zagrljaje toliko nježne da su me od njih svaki put prolazili trnci, sve one dane predivne, provedene u šetnji s njim.. i s njim… u razgovorima punim smijeha……Toliko puta bila voljena…. sretna….nekom jedina….. Divno je tako nešto proživjeti, a divno je i prisjetiti se….. Zato je ta škrinjica tako dragocjena….. a dragocjeni su i ti prošli dani…. Neponovljivi…. Svaka je ljubav posebna i lijepa…. I one tužne i one sretne…. U stvari nema tužnih ljubavi, ima samo tužnih završetaka…. Ako ljubav uopće može završiti… jer da može ova škrinjica uopće ne bi bila potrebna… jednostavno bih bacila sjećanja niz vjetar da ih odnese daleko od mog uma, od mog srca. Da ljubav može samo tako nestati… dovoljna bi bila i rijeka niz koju bi mogli otploviti svi oni trenuci u kojima su izrečene ružne riječi, trenuci gorčine pa ponekad čak i međusobne mržnje koja se na kraju počne ponekad iskazivati….. ali ne…..ljubav traje…. Čak i one ljubavi koje ružno završe - još traju…. Sjetite se …… kako je lijepo bilo voljeti…. I biti voljen…… |
- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 02.03.2011.
DO KADA?
|
Neko vrijeme sam bila sigurna da zlo tamo negdje spava, i da više nikada, baš nikada zbog ljudske pakosti me neće zaboljeti glava. A onda jednom opet, pustiš nekom ljudskom stvoru da ti priđe, ukažeš mu povjerenje, nasjedneš njegovom govoru. I nastradaš. Ne zbog gluposti niti zbog neznanja. Nastradaš zbog svoje vjere u ljude i pozitivnog razmišljanja. Pa dok opet tako sjediš sam i razočaran čak niti tužan više, misliš;"O Bože, zar si dignuo od nas ruke? Moramo li živjeti ovako?" Kažu mnogi - otpusti loše iz svog života. Vjeruj da oko tebe još ima dobrih ljudi. Još uvijek negdje vlada istinska ljepota. A gdje? Pitam ja to? Ili mi je um pomračen a vid već zbog godina zasjenjen i zamračen pa ne vidim gdje je ta milina? Otvoriš svoje srce. Primiš u zagrljaj sve ljude i dobre i loše, i bogate i lutalice a uvijek sve isto bude. Rijetko ti tko kaže i obično hvala. Nestanu bez riječi, ili te povrijede jako a ti gotovo uvijek ispadneš budala. Trebaš li se osjećati zbog toga nesretno, ili punim plućima naprijed gaziti? Dok listam životna sjećanja sjetno znam – I OPET ĆU VJEROVATI! |
- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
NISI CAR NEGO KOKOŠAR
|
Ti si zlato samo jedan od onih gadova u nizu kakvima ja, u svom životu ne dam ni blizu. Sladunjavim riječima i sjajnim pogledom, okicama nježno okupanim suzama ti sipaš vješto laži svojim muzama. Svakoj novoj ženi tepaš; „ljubavi“, „mila“, „draga“ a onda jednog dana nestaneš bez riječi i bez traga. A što kad godine uzmu maha pa ti se više ne bude mogao tvoj ponos uzbuditi? Hoćeš li i tad tako umišljeno varati ili ćeš poput svih takvih, sličnih tebi, u jednom usamljenom kutu završiti i samo svoju zakonitu tužnim pogledom pokušati opčarati? Prolazi vrijeme zlato moje a obračun uvijek dolazi po svoje, i na koncu priče nečeš biti car nego ono što si cjelog života bio ali ti se nikad nitko nije to usudio reći „ti si uvijek bio običan kokošar!“ |
- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
NAIVNOST
|
Do kad će čovjek naučiti o životu što bi trebao znati, ili će zauvijek kao idiotu morat' mu se tumačiti što je za njega bolest, a što lijek? Nakon toliko godina iskustva, znanja, rada, uspjeha, napredovanja, mislila sam, zahvaljujući iskustvu da sada znam, da smo se prepoznali, a mi se nismo čak niti upoznali. U svojoj naivnoj dječjoj duši vjerovala sam, da si me dobro procijenio, a tek sad vidim, nakon svega, da si me previše potcijenio. I boli me duša, za devet života u njoj ima boli, povukoh se zato iz svega da na ranu ne sipam još više soli. Nikad nikome neću reći kako sam opet naivna bila, sanjala snove o razumijevanju, sreći a poniženja i uvrede primila nove. Kako se čovjek olako prevari gledajuć u drugo ljudsko biće, uvjeri čak i sam sebe da sve bolje i drugačije bit će. Čak i opreznost putem izgubi i čeka da ga opet neki novi prevarant licemjer, i izdajnik u obraz, poput Jude poljubi! |
- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ožujak 2011 (11) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VELIČANSTVENOST
OPIS BLOGA mail za mene!!! Trajna depilacija REKET, KAMATARENJE, SUCI, SUDOVI NADA NE UMIRE NAIVNOST NISI CAR NEGO KOKOŠAR DO KADA MOJA ŠKRINJICA S BLAGOM JEDNOSTAVNA PJESMA TREBAM TE VOLJELA BIH SRCE..... LJUBAV IZ 20. STOLJEĆA Nada Landeka je autor knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" u kojoj su opisani brojni dogadjaji vezani uz svakodnevni život i hrvatsko pravosudje. Više o tome je opisano na blogu www.istina-pravda.blog.hr. Godinama piše i članke koji su objavljeni na više portala, a također piše i pjesme koje su do sada naišle na vrlo ugodnu kritiku čitatelja, odnosno na pohvalne komentare iz kojih se da iščitati da riječi pjesama dopiru do srca onog tko ih čita. VELIČANSTVENOST Tamo, nedostupno ljudskom oku, postoji jedan raj, nedohvatljiv, a tako blizu. Najljepši primjerci živih bića tu su jedna cjelina. U jednoj zajednici žive bespomoćna nježna bića i opasne otrovnice, prepliću se morski kameni i školjke bisernice..... Baš kao što je rijetkost naći osobu čiste duše i toplog srca, otvorene, vesele, tako treba i puno truda među obiljem morskih stanovnika pronaći školjku sa dragocjenosti. A kad ju nađeš - tko sretniji..... baš kao kad nađeš osobu koja sjaji kao biser u našim životima...... Bisere čuvamo....., održavamo ih, čistimo, njegujemo....... a ljude........ Svi objavljeni tekstovi i pjesme zaštićeni su autorskim pravom i vlasništvo su Nade Landeka! Kopiranje ili objava na nekim drugim stranicama dozvoljeno je samo uz pristanak autorice. mail: nada38landeka@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||